Igor Tudor

Nogometnu karijeru je započeo u splitskom Hajduku, za koji je nastupao tri sezone. 1998. odlazi u Juventus iz Torina, što je do prodaje Nike Kranjčara bio najskuplji transfer splitskog kluba. U Juventusu je igrao do 2005. zabilježivši pritom i nastupe za A reprezentaciju, s kojom 1998. osvaja brončanu medalju na Svjetskom prenstvu. Svjetsko prvenstvo 2002., godine kada je proglašen za najboljeg hrvatskog nogometaša, propušta radi ozljede. Tokom prvih godina u Juventusu stječe naklonost poznatog stručnjaka Marcela Lippija, te bilježi poveći broj nastupa u Serie A i Ligi prvaka.

Sezonu 2005./06. proveo je na posudbi u Sieni, da bi se potom vratio u Juventus. Međutim, zbog ozljede gležnja pauzira sezonu te u lipnju potpisuje ugovor sa matičnim Hajdukom. Nakon par utakmica se opet ozlijeđuje i tako većinu sezone provodi na rehabilitaciji, uz samo 8 nastupa u hajdukovom dresu. Naredne sezone ostaje u Splitu, u iščekivanju potpunog oporavka nakon kojeg je trebao postati bitan dio momčadi Gorana Vučevića. Ipak, 23. srpnja 2008., zbog neprekidnih bolova u gležnju službeno obznanjuje prekid bogate igračke karijere.